U jednoj šumi živjeli su ježevi i skakavci. Ježevi su bili vrijedni. Radili su cijele godine i spremali stvari za zimu kada padne snijeg i počne ružnije vrijeme. S druge strane, skakavci, iako puno manji od ježeva, bili su bahati i stalno su krali ježevima hranu. Ježevi su se međusobno žalili, ali ništa nisu poduzeli da to spriječe. Nisu shvaćali da su oni ti koji su veći, koji imaju bodlje koje će ih štiti od svih zala.
Jer, ježevi su uvijek bodlje koristili kako bi se branili protiv većih neprijatelja pa su im skakavci, tako maleni, zapravo bili nedorastao protivnik.
No, skakavci kakvi već jesu, nisu imali granicu. Uzimali su i uzimali. A kako su uzimali, tako su se ježevi počeli seliti u druge šume. Nisu skakavci shvaćali da malo-pomalo ima sve manje vrijednih ježeva koji skupljaju hranu, a oni su uzimali. I uzimali. I uzimali. I kako su uzimali sve manjem broju ježeva, tako su bivali pohlepniji. Nisu se željeli promijeniti.
I jednog dana odlučili su skakavci uzeti odmor. U svojoj bahatosti odlučili su spojiti dane kada je šuma bila na odmoru, jer nisu željeli raditi onaj jedan dan kada su svi ostali radili. I tako su oni odlučili odmoriti cijela 4 dana.
Ježevi su bili u čudu, ali onda se jedan jež dosjeti pa reče – “Braćo i sestre ježevi, ovo nam je prilika da se izgubimo iz ove šume jer skakavci će nam doći glave. I ne samo nama nego i našoj djeci i njihovoj djeci. Njihovoj pohlepi nema kraja, ali ovo nam je prilika. Dok skakavci odmaraju, spremimo svoje stvari i kada u ponedjeljak dođu da nam ukradu hranu koju vrijedno spremamo – neće naći nikoga”.
I bilo je tako. Ostali su ježevi spremili svoje stvari, spremili su djecu, a oni koji su imali unuke – spremili su i njih. Onako natovareni svime što im je ostalo, napustili su šumu u kojoj su ostali samo skakavci.
A kad je došao ponedjeljak – skakavci su našli praznu šumu. Jer, kada si bahat i kada nemaš mjeru – sam sebi ukradeš život.
—
Odgovori