London je moj grad. Još kad sam ga prvi put posjetio, a mislim da je to bilo prije desetak godina, vraćao sam mu se s vremena na vrijeme, kao neki ovisnik kojemu treba doza droge da ga drži na životu.
London je moj grad jer ima sve što volim. Mnoštvo parkova, muzeja i malih skrivenih uličica u podnožju nebodera koji paraju oblake. Tu ćeš naći crvene doubledeckere, crne taksije i najstariju podzemnu na svijetu koja mi uvijek izmami osmijeh na lice.
London je moj grad jer uz njega me veže mnoštvo lijepih uspomena. Lukin prvi let avionom bio je upravo za Lodon, kad je imao tek 2,5 godine. Moje prvo predavanje na engleskom jeziku – opet tu. Spremao sam se tjednima, imao užasnu tremu, ali predavanje je prošlo odlično i pomoglo mi je da upoznam mnoštvo novih i zanimljivih ljudi iz doslovno svih dijelova svijeta.
London je moj grad jer u njemu osjećam da svaka, pa čak i najluđa ideja može postati stvarnost. Mjesto gdje uličnom sviraču možeš dati napojnicu kreditnom karticom, i gdje doslovno svatko – pa čak i ljudi koji prodaju kestenje – omogućuju plaćanje putem Apple Paya. Putovanja u London meni su uvijek posebna, jer spajam poslovni i privatni život. Posjećujem prijatelje koji su odselili tražeći neki novi izazov ili bolje sutra. Pričamo o tome kako su se navikli na brzinu Londona. A uživam i u kavama, ručkovima i pivi u pubu s prijateljima s posla.
London je moj grad i zato što me uz njega vežu i neke ne baš lijepe uspomene. Ali me, isto tako, podsjećaju da je i to dio života, jednog jedinog kojeg imamo i kojeg živimo najbolje što znamo. Sve prolazi kroz London. I dobro i loše. Ova moja slika je ipak romantična ali smije biti takva jer nisam u Londonu svaki dan i vidim samo najbolje od njega. Danas me čak i vrijeme poslužilo – nije bilo kiše.
London je moj grad jer me uvijek, ali baš uvijek dočekuje raširenih ruku. Dok se vozim vlakom s aerodroma i gledam londonski City, nebodere u kojima rade tisuće ljudi, a onda dođe vrijeme ručka pa se spuste ispred ureda gdje ih čekaju kuhinje na kotačima iz kojih biraš što ti se taj dan jede.
London je moj grad jer me razumije i kad dođem bez plana, kao danas. Znam gdje ću spavati, a za sve ostalo ću se već nekako snaći. Kratim vrijeme šetnjom pored Temze, upijajući zvukove i mirise Londona. Istražujem. Gledam oko sebe sve te ljude. Indijska obitelj koja se slika na Tower bridgeu. Dvije turistkinje iz Španjolske koje pričaju na najbržem španjolskom kojeg sam ikad čuo. Obitelj iz Sjedinjenih država koja pije kavu s pogledom na Temzu i The Shard.
Ljudi svih nacionalnosti i boja kože, svih seksualnih opredijeljenja – svi šetaju jednako kao i ja, kako bi dobili svoj osobni doživljaj Londona.
Odgovori