insomnia

Spavanje je precijenjeno. Ili nije?

Dok sam bio u braku, rijetko kada sam išao spavati u neko čudno vrijeme. Ipak je puno ljepše zaspati u nečijem zagrljaju, zar ne? To je značilo da sam u krevetu oko 23 sata ili ponoći. Međutim, tada sam imao razne brige o problemima na poslu ali i privatnim problemima, pogotovo zadnjih nekoliko godina. Sjećam se kako je bilo dana kada sam znao ostati budan, vrtjeti se u krevetu i do 3–4 ujutro.

Moj problem je da uvijek volim biti spreman. Ako postoji neki problem, pokušavam u glavi odvrtiti sve moguće “scenarije”. Što će se dogoditi, što mogu poduzeti da to riješim? Znam, znam. Reći ćete kako to nije najpametnije i vjerojatno ste u pravu. No, to što sam u glavi odvrtio probleme mi je pružalo osjećaj sigurnosti – bio sam spreman, znao sam što me čeka i puno sam bolje reagirao u raznim situacijama.

To “vrćenje” problema u glavi ima i drugu dobru stvar – smirivalo me. Jedan od najvećih problema koje imam i kojeg se još uvijek nisam uspio riješiti, je želja da pomognem ljudima oko sebe. To se može manifestirati na razne načine. Recimo, nekima sam pomogao pronaći posao. Drugima sam davao savjete što bi mogli napraviti kod nekih težih odluka. Iskreno, onima koji su mi najbliže, njima čak i stvaram nekakav “sigurnosni balon” pa ako dođe do problema, prvo dođe do mene pa tek onda kod njih. Teško je to objasniti, sigurno nije najpametnije ikad :). No, s druge strane to me čini sretnim i možda me čak tjera da vidim do koje granice mogu ići, a stres podnosim relativno dobro (tražio bih potvrdu od doktora, ali rijetko idem kod njih tako da…).

No, da se vratim na spavanje. Od kada smo riješili većinu poslovnih problema, više baš i ne razmišljam o poslu kada idem spavati. To mi ne nedostaje, da vam budem iskren. 🙂

Ali onda se kao danas probudim u 2 ujutro i ne mogu spavati. Razmišljam o valjda 10 različitih stvari u razmaku od 20 minuta što me još više razbudi. Lijen sam. Ne želim se ustati iz kreveta i raditi nešto konkretno. Toliko sam lijen da sam se jedva natjerao ustati i zapisati ove misli. Ali evo, tu sam i – pišem. Možda je to rješenje? Probati naći način da učinimo ono što nam se nekada ne da. Jer, složiti ćete se, najlakše je okrenuti se i nastaviti spavati. No što kada je to teško kao u ovom slučaju? 20 minuta, 30 minuta, sat vremena… A san i dalje ne dolazi?

Idemo probati biti konstruktivni. Nakon ovog članka, možda bih mogao napisati nešto CSS-a pa da vidimo kako će to ispasti. Ili prebaciti onaj članak koji pišem za Netokraciju o e-Školama?

Over and out.

# Naslovna fotografija

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *