Velika većina vas ovo vjerojatno neće pročitati i to je potpuno u redu. Međutim, nakon dugo vremena počeo sam opet nešto malo aktivnije pisati jer me to opušta i pomaže mi da lakše prevladam osobni stres kroz kojeg prolazim. Zato pišem i ovaj članak.
Kod mene su sve velike prekretnice povezane s bolnicom. Nakon što sam završio na hitnoj u Zagrebu odlučio sam promijeniti prehranu i životne navike. Tad sam imao 116kg. Nakon što sam završio u bolnici u Puli poslije prehodane mononukleoze i ležanja dva mjeseca u krevetu, odlučio sam se vratiti natrag u Pulu kako bih bio bliže Luki, posložio prioritete i postavio si nove izazove. Nakon što sam nedavno završio (i opet ostao) u bolnici nekoliko dana poslije dugog razdoblja stresa, odlučio sam napisati ovaj članak da probam sumirati sve što je dobro i loše – jedna je razlog da sam posložim što je bitno, a što nije, a drugo – možda vam pomogne da se fokusiranije posvetite ovom jednom jedinom životu kojeg imamo.
(1) Poštujte različitosti, ali nađite svoju sreću. —— Svatko nalazi snagu u onoj jednoj stvari koja ga ispunjava i čini sretnim. Ja to zovem “volja za životom i poboljšanjem”. Rad na sebi. Osnovna stvar koju sam naučio jest da smo svi različiti i da je upravo to ljepota ljudskog roda. Poštivati različitosti je nešto najbolje što možemo napraviti. Bez obzira jeste li agnostik poput mene ili vjernik, mislim da ćete se složiti da je u suštini i jednog i drugog upravo poštivanje različitosti. No, da ne skrećem s ove prve točke. Meni je obitelj najvažnija. Volim, zapravo obožavam svoj posao i radit ću koliko god mogu da budem najbolji u njemu, ali na kraju dana ono što me istinski veseli je moja obitelj i to je ono što mi daje snagu i pruža sreću. Vidjeti osmjeh moje djece, zagrljaj, sreću kad nauče nešto novo – meni nema ničeg boljeg. To je moja sreća. Nekome će možda biti posao. Nekome će biti kućni ljubimci. Radite ono što vas čini sretnim.
(2) Upoznajte sebe. —— Pod ovim mislim da upoznate svoje tijelo. Tijelo nam šalje signale koji su nekad jasniji, a nekad teže vidljivi. Kod prvog dolaska na hitnu prije nekoliko godina nisam pazio što jedem. Jeo sam jednom dnevno, oko 17 sati. Iz današnje perspektive prilično glupo. Tada mi je to bilo normalno. Bio sam pod velikim stresom i nisam slušao svoje tijelo. Danas puno više pazim na sebe, što jedem, kako jedem, i kada jedem. Pronađite ono što vama odgovara i najvažnije – ono što vam je dugoročno održivo. Naučio sam slušati svoje tijelo i znam prepoznati kad idem prema tome da se razbolim. Tad u pravilu ulazim u “safe mode”. Usporim. Idem ranije spavati. Neću otići na kavu s prijateljima nego leći i odmoriti. Odmoriti po danu. Pojačati prehranu onime što mi fali. Dodati mix vitamina. Važno je da znate to prepoznati.
(3) Uvijek može gore. —— Ima stvari na koje možemo utjecati, a ima stvari na koje ne možemo utjecati. Važno je prepoznati i jedne i druge i dati sve od sebe da stvari na koje nemate utjecaje – ostavite po strani. Razvod me naučio da na puno stvari ne mogu imati utjecaja. Strahovi ostavljanja Luke kod mame s osjećajem da će mu se nešto dogoditi dok se voze autom bili su mi toliko veliki da mi je trebalo nekoliko mjeseci da ih prebrodim. Ne mogu utjecati na ono što će se dogoditi, ali ako pretpostavite da netko nešto ne radi u lošoj namjeri – onda možete i pretpostaviti da će sve biti u redu. I dalje imam strah ali je puno manji. S druge strane, ako vas je strah gubitka posla to je strah na kojeg možete utjecati. Pronađite razloge zašto vas je strah, reagirajte, budite produktivniji na poslu, aktivniji u zajednici, budite najbolja verzija sebe dok radite backup planove i tražite novi posao – i sve će biti u redu.
(4) Okružite se pravim ljudima. —— Kroz život susrećemo mnogo ljudi. Neki su važniji, neki manje važni. Smatram da se trebamo okružiti ljudima koji nam odgovaraju jer život je prekratak da bismo gubili vrijeme na ljude s kojima nismo “kompatibilni”. Zašto se okružiti prijateljem s kojim se ne slažete gotovo oko ničega, gdje su vam teme razgovora takve da vas ne potiču niti na razmišljanje niti da budete bolja osoba, ali, eto, prijatelji ste zato što se znate jer su vam se roditelji družili kad ste imali 3 godine? Svako razdoblje života donosi neke nove spoznaje i sasvim je logično očekivati da će biti promjena. Ja i dalje imam prijatelje iz djetinjstva, ali sam stekao i puno prijatelja u kasnijim razdobljima života, posebno na putovanjima i posebno kao dio WordPress zajednice. To su sve veze koje želim sačuvati. To su poznanstva koja me guraju naprijed, koja me tjeraju da budem bolja osoba. To su ljudi s kojima se želim uspoređivati.
(5) Popravite potrgane odnose. —— Kako život prolazi tako svi sa sobom vučemo određenu prtljagu. S nekim smo u dijelu života bili u super odnosima, dok smo u drugom spali na ratnu sjekiru. Neke je odnose teško popraviti, ali probajte definirati koje su to osobe koje vam trebaju u životu (iz ovih prijašnjih razloga, ako ništa drugo), da vam budu tu kao potpora, kao netko s kime možete razgovarati. I ako nemate dobar odnos – popravite ga. Postoje načini. Raspitajte se ima li u vašoj blizini udruge koje nude psihološku pomoć. Recimo, kod razvoda i kasnije dok nisam mogao viđati Luku dinamikom kojom sam želio, meni je užasno puno pomogao Obiteljski centar. Razgovarajte s psihologom, terapeutom, psihijatrom – što god vam može pomoći. Bez obzira imate li 30 ili 60 godina, nikad nije kasno popraviti potrgani odnos.
(6) Neke stvari ne možete sami riješiti. —— Ne treba ni pokušavati. Niste ništa “manje muško” ili “lošija osoba” ili “upišite koju god floskulu nas je društvo naučilo” da se ne brinemo za sebe. I nedavno sam pitao pomoć. Oslonio sam se i na sustav i na najbliže ljude – obitelj i prijatelje. Nemojte ovo zaboraviti jer ovo je jako važno. Probate li sami riješiti problem (što je vaše legitimno pravo) možda ćete zapeti u još većem problemu. Kad sam bio dijete posudio sam knjigu iz knjižnice ali je nisam vratio na vrijeme. Za svaki sljedeći dan zakasnina je rasla za neki iznos i nakon svakog sljedećeg dana bilo me sve više strah vratiti knjigu. Od prvog trenutka kad je prošlo samo 2 dana, u tren je prošlo 2 mjeseca. Ne sjećam se što se kasnije dogodilo, jesam li knjigu vratio ili se više nikad nisam vratio u knjižnicu (a obožavao sam čitati!), ali kad imaš 7 godina problemi se čine tako velikima. Taj isti problem danas mi je smiješan, međutim problemi koje sam imao kad sam imao 30 godina su mi se činili toliko veliki, a danas su mi isto tako smiješni. Vjerujte da negdje tamo u budućnosti postoji “bolja i poboljšanija verzija vas samih” kojima će vaši današnji problemi izgledati smiješno. A u međuvremenu – pitajte za pomoć. I budite na oprezu, jer možda još uvijek niste ni došli do tog najvećeg problema koji će vam izgledati nerješiv.
(7) Prespavajte. —— Ovo često zaboravljamo, ali san je jako važan dio onoga kako naš organizam funkcionira. Bez dovoljno sna naše su odluke manje racionalne, impulzivnije. Reći ćemo stvari koje ne bismo željeli reći – a zašto? Zbog čega? Nekad je bolje prespavati, a vjerujte mi da je meni to jako teško. Kao jako analitična osoba koja ne voli ostavljati probleme “za sutra”, sve moram riješiti odmah i sad. Nekad je bolje malo stati na loptu. Pričekajte 12 sati. Onda krenite dalje. Ne možete spavati zato što razmišljate o problemu i vrtite sve moguće scenarije (yep, been there, done that)? Odite do ljekarne i tražite najjače sredstvo za spavanje koje imaju i roknite ga i – spavajte.
(8) I meni najvažnije – pogledajte se prije spavanja i odgovorite si na pitanje – kakav je danas bio dan i što ako se sutra ne probudim. —— Ne brinite, ne umirem. Odnosno, umirem na isti način na koji svi umiremo – polako 
. Ali ja si svakog dana postavljam pitanje “jesam li sretan”. I odgovorite si iskreno. Bio je težak dan na poslu? Pa to je samo posao! Posvađali ste se s partnerom oko neke banalnosti? Sutra je novi dan, je li zaista to razlog da se osjećate loše i da odete nervozni u krevet bez zagrljaja ili poljupca? Djeca su vas uništila, isisala vam dušu, bili su nemogući, divljali su, osjećate se kao da bi sjeli i plakali? Da, shvaćam, teško je. Ali to su djeca. Već sutra se ničega neće sjećati i bit će novi dan. A oni su i dalje tu. Spavaju gore u svom krevetu. Zdravi su, zaigrani. Uvijek se sjetim sve one djece koji imaju probleme i budem beskrajno zahvalan što smo mi dobro. Oni, i ja. I dugo već odlazim u krevet pitajući se to pitanje i odgovor je uvijek bio “da, sretan sam”. I da, čak i da me sutra više nema znam da sam do danas napravio sve što sam mogao i najbolje što sam mogao i to je onaj “autocontrol” koji me drži u mojoj traci na cesti.
I još jedan bonus – zahvalnost. —— Mislim da često zaboravljamo biti zahvalni na svemu što nam se lijepo događa svaki dan. Prvo i osnovno, razmislite koja je vjerojatnost da ste se upravo vi rodili, takvi kakvi jeste, na zemlji, koja pluta u bespućima svemira kojem ni ne znamo kraj? I ako baš ne želite biti filozofski raspoloženi, budite zahvalni na malim stvarima. Na ljudima oko vas. Na šetnji. Na svakom pa i najmanjem zadatku kojeg ste danas uspješno riješili. Pa zatim pogledajte oko sebe. I budite zahvalni.
…
p.s.
Ako ste došli do kraja ovog članka – čestitam. Jedni ste od rijetkih. Koje je bilo vaše iskustvo koje vas je promijenilo? Podijelite u komentarima. A ako imate problem i trebate nekoga da vas sasluša, ili želite pohvaliti moje razmišljanje – pošaljite mi email – to više preferiram.
…
Ako vas zanima, uvodna slika je izlazak sunca koju sam fotografirao prilikom uspona na Kilimanjaro u srijedu, 30. listopada 2019. u 06:06 ujutro, nekih 200-tinjak metara prije samog vrha (oko Stella Pointa).
Odgovori