Često me prijatelji pitaju “kako posao”. Većina se sjeća naše objave krajem kolovoza 2014., kada smo Lucijan, Zoran i ja smo odlučili napraviti veliki zaokret u našem poslovanju pa smo najavili promjene u objavi na Facebooku, kao i u mailovima koje smo poslali svim klijentima.
Prije nego što nastavite čitati dalje, evo samo c/p onoga što sam tada objavio:
Prošlih godinu dana (možda i dvije) bile su mi najteže u životu. Jedan predivan trenutak (Lukino rođenje, na kojem sam bio prisutan ali i svi trenuci provedeni s njim) i puno loših. Privatno i poslovno. Svatko se s problemima bori na svoj način. Ja sam dao sve od sebe da i privatno i poslovno s problemima probam izaći na kraj. Zahvaljujući ljudima koji su bili tu uz mene dosta sam tih problema i riješio (ili smo ih riješili kada govorimo o poslu). Što je najvažnije, još sam više toga uspio naučiti – o ljudima (na koga se možeš i ne možeš pouzdati), o državi (ne zovemo je bez razloga maćehom), o usponima i padovima (iako je bilo više padova u zadnje vrijeme:) no o tom potom).
Privatno. Kada se razvodite onda se mnogo toga u vašem životu promijeni. Prioriteti, mogućnosti, prilike. Možete odabrati želite li biti neodgovorni i praviti se da vam je svejedno ili dati sve od sebe da djetetu, bez obzira na svu negativnost situacije, pružite najbolje djetinjstvo i najdivnije uspomene koje možete. Naravno, nisam niti prvi niti zadnji kome se sve to dogodilo pa zaista ne mislim plakati nad svojom sudbinom, ali znam da sam propustio puno (previše) trenutaka, izgubio mnoštvo uspomena – teret kojega sam svjestan ali s kojim se teško pomiriti :(. A kada uz sve to radite 24 sata dnevno, počnete se pitati gdje je tu smisao, što bi mogli napraviti bolje ili kako da budete sretniji i zadovoljniji, bez obzira što ste kilometrima daleko. Kako Luka raste tako su i naši trenuci sve dragocjeniji, bolje se snalazimo zajedno (ako niste pogledajte slike s GO:)) i trudimo se uživati zajedno što više možemo. Želim se posvetiti njemu koliko god mogu, a manje razmišljati o klijentima, plaćanju i općenito sve što u Hrvatskoj znači imati firmu.
Poslovno. Kako nisam nikada nikog ostavio na cjedilu, odluka o budućnosti bila je prilično teška, no poslovna situacija ju je, kako to obično biva, učinila lakšom. Poslovno smo, naime, doživjeli dvije krize :). Prva kriza 2008. kada smo radili većinom s klijentima iz Sjedinjenih država i ova, kada smo nažalost previše pažnje posvetili našim domaćim klijentima. No od toga nema kruha. Sretni smo što smo imali prilike raditi na odličnim projektima, od startupa do mladih firmi koje su rasle i prerasle nas, do velikih korporacija i firmi iz IT sektora na koje smo jako ponosni. Ali potrebna je promjena. Što to poslovno znači?
Od danas se u Tailored Developmentu okrećemo samo stranim klijentima i radu s partnerima s kojima radimo već godinama. I dalje ćemo pomagati hrvatski WordPress community, uostalom jedni smo od prvih koji smo krenuli ozbiljnije promovirati WordPress u Hrvatskoj. Lucijan, Zoran i ja odlučili smo uzeti mali odmor od vođenja tvrtke. Iako će Tailored i dalje postojati kao podrška našim dosadašnjim klijentima, nove poslove nećemo preuzimati osim ako se radi o partnerskim poslovima (s agencijama i većim tvrtkama) ili poslovima za strane klijente, u obimu kojeg ćemo ih moći odraditi profesionalno, brzo i kvalitetno.
Poslovno sam nakon 10 godina vođenja firme spreman za neke nove izazove. Izazove u kojima neću morati razmišljati o tome jesu li nam svi platili na vrijeme, je li porezna uprava preknjižila preplatu s jednog na drugi konto, jesu li svi računi plaćeni ili kako pronaći dovoljno posla za sve ljude koji ovise o tebi. Imao sam sreću da sam i u tome imao podršku partnera (Zorana i Lucijana), a tu pogotovo mislim na period od posljednjih godinu dana, kada sam vjerojatno davao puno manje od njih, a nisu me izbacili na ulicu :). Zato im se želim zahvaliti od srca.
Što dalje? Za početak ću uzeti jedan kratki predah. Ovaj mjesec planiram završiti sve otvorene poslove koje imam u Tailored Developmentu. Uz to se želim i odmoriti. Osim godišnjeg odmora kojeg sam ove godine proveo s Lukom, nisam imao pravi godišnji odmor već 3 godine. To je ipak malo previše. I to je to. Od 01. 10. spreman sam za neke nove izazove i mogu priznati da im se, nakon 11 godina vođenja firme – čak i veselim.
A što se zatim dogodilo?
Svatko je od nas dobio ponude za nove poslove. Osobno sam istog dana dobio 4 ponude za posao. To mi je bio dokaz da smo ipak dobro radili i da se to cijeni. Još više od ponuda za posao, iznenadila me reakcija naših klijenata. Neki su bili tužni što više nećemo surađivati, no svi su nam zaželjeli sreću, dok su nam neki ponudili i pomoć ukoliko bude potrebno (hvala svima!).
Sve što smo radili u prošlosti, radili smo sa srcem. Bilo je tu grešaka, naravno – gdje ih, uostalom, nema? Bio je to težak posao – tijekom više od 10 godina educirali smo bezbroj klijenata. Za svakog od njih imao sam puno razumijevanja i rijetko se dogodilo da je neki klijent od nas otišao nezadovoljan. Sa nekima smo razvili i prijateljski odnos i zato i dan danas surađujemo. Kada pogledam u prošlost, takav način rada je vjerojatno bio jako zahtjevan, fizički i psihički. I danas se osjećam umornije nego kada sam kretao, onako mlad i lud i pun entuzijazma. Ako me pitate da li se sve to isplati i mogu li nekome preporučiti da se bavi poduzetništvom, da probao raditi sam za sebe – nisam siguran kako bih odgovorio. Možda da, a možda i ne. Ovisi.
Ovisi o tome koliko si spreman žrtvovati. Nekada se žrtva i ne isplati, znaš… S druge strane, to je način da upoznaješ nove, zanimljive ljude. Da radiš na zanimljivim projektima i da svaki, doslovno svaki dan naučiš nešto novo.
No, nisam htio običan novi posao. Ako sam već mogao birati (a mogao sam), onda sam izabrao jedan drukčiji pristup – pa sam se tako odlučio za rad na jednom zanimljivom projektu za globalno tržište. To je sve što vam za sada mogu reći, ali radi se o jednom od većih projekata na kojima sam radio.
Ono što je bilo zanimljivo jest da sam morao ući u mindset, naučiti razmišljati kao korisnik i to u industriji u kojoj nisam nikada radio (telekom industrija) i s kojom nisam imao doticaja, osim kao kranji korisnik. No to je ono što život čini zanimljivijim. Izazovi. Tražio sam – dobio sam. Dizajnirao sam proizvod iz nule. Imao sam priliku raditi s odličnim ljudima na proizvodu kakav još ne postoji na tržištu.
A danas?
Radim manje nego što sam radio prošlih nekoliko godina, a imam više. U redu, studeni i prosinac (kako to obično biva) su bili ubitačnog tempa, no ne mogu se žaliti. Možda jednom i ispričam priču o problemima koje sam imao u prošle dvije godine, a koja nije niti približno glamurozna već, rekao bih – bolno realna. Ali ovo nije taj članak.
Zahvaljujući odluci da se fokusiramo na strane klijente, imao sam sreću da radim na zanimljivom projektu za globalno tržište. Tu sam se orijentirao na UX i UI dizajn i vjerujem da bih se time mogao baviti i u narednom periodu. U međuvremenu surađujem s jednom norveškom web–dizajn agencijom pa tako mogu raditi na stvarno zanimljivim projektima tijekom cijele godine. Rad, rad i samo rad. Tako sam živio prošlih 13 godina pa ću tako živjeti još neko vrijeme. Barem do nekog sljedećeg izazova za kojeg znam da će uskoro doći.
A što dalje?
Što ću raditi sutra – ne znam. Odlična je stvar što smo svi zauzeti između 30 i 60 dana, pa tako imam dovoljno vremena da osiguram neki novi, zanimljivi posao. Ako budem mogao birati, biti će to rad na projektima u trajanju od 3 do 6 mjeseci. Moram priznati da sam umoran od puno malih projekata (neovisno o satnici koja je i više nego dobra).
Eto, ne brinite, svi vi koji ste me pitali “kako posao” :). Ide dobro, ne mogu se žaliti. A ako imate neki zanimljiv i (što je važnije) izazovan projekt – javite se. Jer, zapravo i ne tražim posao već nove izazove.
Odgovori