pain-killers

Kako je prošao prvi tjedan trčanja (ukratko: još uvijek mogu hodati…)

Prvi tjedan trčanja je završio prije tjedan dana. Od tada se poklušavam oporaviti kako bih mogao normalno hodati. :/ Dakle, u najkraćim crtama – prvi tjedan je prošao, već tjedan dana imam bolove u koljenima, a ne pomaže niti to što sam u ovih tjedan dana imao puno posla kojeg nisam mogao odgoditi, a koji je zahtjevao hodanje, stajanje ili penjanje po stepenicama. A kako je sve počelo?

Kao što znate, krenuo sam trčati u subotu ujutro (prije dva tjedna). Krenuo sam polako jer mi je većina ljudi s kojima sam razgovarao posebno napomenula kako “ne treba pretjerivati”. I nisam pretjerivao. Malo trčanja, malo hodanja.

Nedjelja

U nedjelju sam bio pun snage i htio sam odmah nastaviti tamo gdje sam stao dan prije. Ali dobro da nisam. Ako prerevno krenete s trčanjem, a nemate kondicije, prije ili kasnije ćete doći do trenutka kada više nemate volje jer trčanje (vjerovali ili ne) – nije baš tako lagana aktivnost 🙂 (barem meni sa nekoliko dana iskustva).

Ponedjeljak

Kako sam ovaj tjedan zbog posla u Rijeci, iskoristio sam priliku što sam smješten u centru i otišao trčati na lukobran. Značilo je to dizanje u 5:30 nakon niti 5 sati sna, ali što je tu je, obaveza je obaveza.

Krenuo sam malo brže, došao do kraja lukobrana i u povratku vidim čovjeka kako trči (priznajem: puno bolje od mene, bez hodanja). Ono što sam shvatio dok sam trčao za njim je da zapravo imamo sličan tempo – kada trčimo :). To me držalo još neko vrijeme.

Rezultat: 3,3 km / 23 minute. Nažalost, RunKeeper mi nije dobro bilježio lokaciju prvi dio trčanja, pa mi morate vjerovati na riječ.

Utorak

Preskačem trčanje (po običaju) i trčim svaki drugi dan. Danas mi trčanje nedostaje, ali mislim da je to samo zato što se nisam morao ustati prerano jer da jesam – mrzio bih trčanje :).

Srijeda

Uf, danas sam se jedva ustao. Možda je razlog tome što smo malo predugo partijali večer prije, a ustajanje nakon 4,5 sati sna i nije baš jednostavna zadaća. Ali – uspio sam. A vama mogu preporučiti da ako ste se već odlučili za zdrav život važno je da se dobro naspavate (nešto što ja uporno izbjegavam, iz nekog razloga) :/.

Rezultat: 3,3 km / 25 minuta. Bilo je teško krenuti ujutro, vjerojatno zbog neispavanosti. No, lagano zagrijavanje i krenuo sam. Ono što me danas veselilo je što sam uspio malo produžiti te dionice (govorimo o možda nekih stotinjak metara za neke dionice) i uspio sam to istrčati. Nisam zadovoljan brzinom ali vjerujem da je to rezultat nekoliko malo napornijih dana na poslu. Doduše, ovih dana sam se i kupao pa vjerujem da sam uspio nadoknaditi to usporavanje.

Danas mi je prvi put bilo dosta trčanja. Nije to nešto zabrinjavajuće (za sada), već više rezultat ranog ustajanja i premorenosti od prijašnjih dana. Ima nešto i u tome da sam bio lijen za trčanje, ali rekao sam sâm sebi da je to nešto što jednostavno moram napraviti i to je to. Trčao sam.

Četvrtak

Danas imam toliko posla da ne razmišljam o trčanju. Malo mi je mrsko da se moram rano ustajati sutra ujutro, ali vjerojatno je razlog serijska neispavanost ovog tjedna. Navečer zato idem rano spavati (penzionerski…) kako bih se uopće uspio ustati u petak ujutro.

Petak

Kad će taj petak… Ustao sam se bez problema, bio sam puno želje za trčanjem. Vizualiziram si lukobran (po kojem trčim), pokušati ću otrčati malo veći dio u komadu, razmišljam da si podijelim lukobran u 4 dijela pa da povećam taj dio koji trčim, a smanjim dio koji hodam.

Krenuo sam trčati malo polaganije nego inače (tako mi se barem činilo, pogledati ćemo kasnije što kaže RunKeeper) jer želim vidjeti da li mogu duže istrčati ako trčim sporije te koliko duže. Rezultat? Pa krenulo je u redu, međutim još jučer po danu sam osjetio laganu bol ispod koljena, a danas nakon prvog kilometra je ta bol toliko narasla da nisam više bio u stanju hodati, a ne trčati :(.

Rezultat: 1 km / 8 minuta. Dakle, današnji rezultat je poražavajući. Zbog boli u nogama jedva sam hodao, no odlučio sam hodati do kraja, malo odmoriti i vratiti se natrag u stan. Moram priznati da se zaista osjećam poraženo. Pretpostavljam da se ta bol javlja zbog trčanja po tvrđem terenu, obzirom na moju kilažu od 110+ kilograma (moja pretpostavka jer se ne osjećam niti deblje niti mršavije od kada sam se zadnji put mjerio, prije možda godinu dana).

Kažu da kod kilaže veće od 100 kilograma ne bi trebao trčati. Zato ću i ja vas upozoriti na tu činjenicu. Pripazite!

Jesam li odustao? Nisam. I neću. Želim vidjeti kako će se ta bol razvijati dalje. Nije niti prva niti zadnja, imam i bol u leđima nakon cijelog dana na moru (u i u moru) s Lukom, pa to ne znači da više neću ići na more ;).

Ne, vidjeti ću hoću li ovo moći ponoviti u nedjelju po nekom mekšem terenu, a u međuvremenu ću u Zagrebu osposobiti biciklu pa idem pedalirati. Da se malo i tamo iznenadim :).

Tjedan dana kasnije

Prošlo je tjedan dana od moje trkačke avanture. Namjerno kažem avanture jer sam imao najbolju namjeru malo–pomalo probati promijeniti navike. Kako to obično biva, nije sve išlo prema očekivanjima.

Iako i dalje imam želju da si malo bolje posložim životne navike (a trčanje je tu došlo kao dobra aktivnost, budući da trčati mogu svugdje, bez obzira gdje se trenutno nalazim), za sada ću morati pauzirati s trčanjem. Možda sam za početak trebao krenuti s hodanjem ili s nekom drugom aktivnošću, iako me trčanje i dalje privlači i mislim da ću ga opet probati “otkriti” prvom prilikom kada dođem u formu (čitaj: kada dođem ispod 100 kg).

Najvažnija stvar s tim privremenim trčanjem mi je bio osjećaj da se mogu dignuti u 5:30 ujutro i normalno funkcionirati ostatak dana. Zapravo, ovo je ono što će mnogi posvjedočiti – rano ustajanje iako je u početku naporno, omogućava da bolje iskoristimo dan.

Trenutno sam u fazi “ouch, ouch, ne mogu hodati od bolova” što nije nešto što će mi nedostajati kada prođe. Dakle, Emanuel : Trčanje – 0:1.

Jedna misao o “Kako je prošao prvi tjedan trčanja (ukratko: još uvijek mogu hodati…)”

  1. Majstore, trči po zemlji, travi…mekanom, a ne asfaltu, betonu. Kupi si prave tenesice, full kvalitetne i baš za trčanje, neke sa debljim, silikonskim, gel uloškom i da…samnji kile. 🙂 To ne ide samo tebe, ide i mene. “Samo” 5kg manje čuda radi, a 10kg manje, ne moram ti ni govorit. Pokušaj trčat sa utoegom od 5kg, a kamoli sa 10 pa ćeš vidjet. A kad skineš kile osjećat ćeš se 10x bolje, lepršavije i zdravije. Znam, lako je to reć, jbga. i ja se borim. Ja bi sa nekih 88-90kg bio sretan, ali ne ide. Uglavnom sam na 5-10kg previše jer sve je taak finoo za papat. 🙂 A o alkoholu da ni ne govorim. Samo mi napravi rupu u želucu pa se uz/nakon cuganja samo trpam bezveze.
    Nemoj bit papak, ne odustaj :p

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *